2023-11-20 20:03:07

Vukovarske crtice

Vukovar je najdublja bol i patnja novije hrvatske povijesti. Dan sjećanja na njegovu žrtvu obilježava se na razne načine: paljenjem svijeća, kolonom sjećanja, pjevanjem domoljubnih pjesama, snimanjem filmova, otvaranjem muzeja, ali veliki doprinos u pamćenju vukovarskog stradanja ima i književnost. Projektom Vukovarske crtice upoznajemo učenike sa stihovima, pričama i romanima vezanim upravo uz Vukovar i ratno stradanje, porukama koje prenosi pisana riječ.

Ove godine Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje posvetili smo „djevojčici u plavom kaputiću“, Željki Mitrović Jurić. Nakon što smo upoznali tužnu Željkinu priču gledajući dokumentarni film Plavi kaputić – 30 godina poslije , učenici 7. razreda pročitali su odabrane pjesme iz njezine zbirke Moja rijeka suza. Stihovi prenose njezinu patnju, bol, razočaranje, ali i snagu, vjeru, nadu, oprost i ljubav prema obitelji, domovini. Odabrali smo najljepše stihove i prenijeli ih na razglednice koje su učenici nacrtali motivirani njezinim stihovima. Učenici su pisali i vlastite stihove, a napisali su i divna pisma za „djevojčicu u plavom kaputiću“. Na kraju, čitajući Željkine stihove, svi zajedno zapalili smo svijeću za sve žrtve rata, posebno za djecu kojima je rat ukrao ili prekinuo djetinjstvo.   „…svi smo im oprostili, ali nismo zaboravili i ne smijemo zaboraviti. Svi svoju djecu učimo ljubav, vjeru, Hrvatsku, nikad ih nismo učili mržnji.“                                                                                                  Željka Mitrović Jurić     Djevojčice u plavom kaputiću! Prošlo je već mnogo godina otkada su strašne oluje pogodile Tvoju i moju domovinu… Vukovar je pao pred očima tvojim, A tvoje suze svijetom su kružile, Cijelu Hrvatsku ujedinile. Uništeno je tvoje djetinjstvo, Ukradeno, Ranjeno. Kao golubici krilo ti je slomljeno, Krvavo, bolno. Ali ti si se uzdigla, Svoju domovinu zagrlila, Vukovaru vratila, Mnoge utješila, Oprostila. I zato Ti si naša snaga, sloboda, Vjera, hrabrost I trag. Djevojčice u plavom kaputiću!   Ena Vlahek, 7.s   Draga Željka! Zovem se Patricia. Imam 13 godina i živim u Salinovcu, malom selu podno Ivanščice. Danas je 18. 11.  i obilježavamo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Točno prije 32 godine Vukovar, tvoj rodni grad, je pao, dao svoju dušu za moju i tvoju domovinu. Razmišljam o tebi, maloj djevojčici u plavom kaputiću i srce mi se steže. Jučer smo na satu Hrvatskog jezika gledali dokumentarni film o tebi i tvojem kaputiću i jako me potresla tvoja životna priča i sve ono što si morala proživjeti u svom djetinjstvu, u vremenu kada si se trebala igrati s prijateljima i slušati bajke, a ne biti okružena granatama i čahurama. Jako mi je žao što si ostala bez Ace, što si morala vidjeti njegovo ubojstvo, što si morala preživjeti ratne strahote, što si izgubila svoje prijatelje i živjela u izbjeglištvu, a bila si tek malena djevojčica. Sretna sam što si im uspjela oprostiti i što si se vratila u svoj Vukovar. Drago mi je što svoju ljubav prema domovini prenosiš svojoj kćerki i svima nama. Nadam se da si pronašla svoj mir i da si sretna u svom Vukovaru. Za mene zauvijek ćeš ostati simbol snage, hrabrosti, vjere i nade. Srdačan pozdrav Patricia Miklošić, 7. s   Draga Željka, djevojčice u plavom kaputiću,      ove godine povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje čitali smo tvoje stihove i gledali film o tebi, upoznali smo uplakanu djevojčicu u plavom kaputiću, djevojčicu čija je fotografija obišla svijet, djevojčicu u čijim su se očima sakrile strahote rata, djevojčicu kojoj je rat ukrao njezino sretno i ispunjeno djetinjstvo na zlatnim slavonskim ravnicama. Upoznali smo tvoju priču i saznali o suzama na tvojem licu. Drago mi je da si se vratila u Vukovar i da ti nisu oduzeli ljubav prema rodnom gradu i domovini. Ti si naš simbol hrabrosti i snage, vjera, naša heroina i velikanka. Ne mogu ni zamisliti što si sve pretrpjela, kako je bilo živjeti u gradu u kojem ni sjene više nije bilo, kako je bilo odjednom ostati bez prijatelja, dječje igre, smijeha, kako je bilo slušati granate umjesto bajke i znam da ti je bilo teško, ali tvoje je srce oprostilo i to te čini još većom heroinom jer najteže od svega je oprostiti. I zato ti si naša snaga, nada, ljubav, mir. Ti si srce, dom, obitelj i domovina. Molim te, čuvaj svoj plavi kaputić, neka svijetu ispriča priču o Vukovaru, o patnji i boli koju ste preživjeli, priču o djeci u ratu, o najnevinijim žrtvama ratnih strahota, ali neka priča i o ljubavi, miru i nadi koju je tvoje srce nosilo zaogrnuto u tom malom, plavom kaputiću.  Za mene ćeš zauvijek ostati simbol nade u bolje sutra, nade da ratovi više neće krasti djetinjstvo. Ti si oprostila, svoju djevojčicu učiš ljubiti, vjerovati, a ne mrziti, i to je jako važno, a na nama je da ne dopustimo da se zaboravi. Srdačan pozdrav Ivan Posavec Kovač, 7. s

     

Osnovna škola Ivana Kukuljevića Sakcinskog Ivanec